II

zamisli:

dočekujemo Novu godinu

pijemo lošu rakiju

dok citiram svaku repliku iz

Boljeg života - specijal

 

zamisli:

peremo zube u našem kupatilu

zasmejavaš me

sve dok se pasta ne razleti

po pločicama

 

zamisli :

jedemo slonovo uvo

u 3 ujutru ispred Doma omladine

govoriš mi kako samo ja

umem da jedem nešto toliko odvratno

toliko divno

 

zamisli:

vodimo ljubav posle ručka

koji smo spremili

držiš me za vrat jednom šakom

dok mi drugom stežeš rebra,

ljubiš ožiljke i mane

 

zamisli, onda:

lepljivi i znojavi,

jedva otvorenih očiju,

spuštam glavu na tvoje grudi

slušam kako teško dišeš

 

zamisli onda:

mir,

jebote napokon mir

zamisli

 

Autorka: Teodora Janković

X

pamtim glasni aparat za kafu

i maglu

Sarajevo je u kotlini,

pa su magla i kiša nerazdvojne

tako mi bar kažu

pamtim suvi hleb

i ukus slatke crvene paprike

i sladoled za usput

pamtim crninu neba

kada sam morala da odem

pamtim i crni kaput

i most festina lente

požuri polako

i muzej na ćošku

u sećanje na Gavrila

pamtim i prvo pivo

u moto klubu sa lošim osvetljenjem

pamtim Sarajevo i kotlinu

i paprike i kafu

i most

požuri polako,

molim te

 

Autorka: Teodora Janković

VIII

sklopim oči

i jako se bojim

poznat prostor

pun nepoznatih ljudi

jako se bojim

 

sklopim oči

i čujem smeh

razaznajem reči pesme,

ali se bojim

stojim sama

 

sklopim oči

i osećam dodire

prepoznajem glasove,

ukus rakije i dim

kapcima guram oči,

guram ih u najdublji mrak

 

sklapam oči

i evo je banja

i evo ga more

i evo, evo ti si tu

i više ne bojim

ti si tu

sklanjaš me i nosiš

nosiš me u najdublji mrak

 

Autorka: Teodora Janković

Kako (pre)živeti bez mobilnog telefona?

Koliko si vezan/a za svoj telefon? Da li bi za tebe bio veliki stres saznanje da si negde zaboravio/la ili izgubio/la uređaj koji je sastavni deo tvog života i bez kojeg ne bi mogao/la da funkcionišeš? Verovao/la ili ne, postoji izraz za strah od nemogućnosti da stalno proveravaš telefon. Još jedan u nizu poremećaja stigli su nam ruku pod ruku sa novim tehnologijama. Reč je o nomofobiji. Sama reč nastala je od reči no mobile (bez mobilnog) i označava psihički poremećaj koji napada ne samo mlađu, već i stariju populaciju korisnika ovih uređaja.

Da li si ikada čulo/la za ovaj oblik zavisnosti? Ako nisi, vreme je da osvežiš svoje znanje tako što ćeš saznati nešto više o tome i razmisliti na kom stepenu se nalaziš kada je u pitanju ova fobija. Razmisli kako se osećaš kada tvoj telefon nije blizu tebe ili šta bi se desilo kada ti neko ne bi dozvolio da zaviriš u svoj facebook ili instagram profil i vidiš ko je nova osoba koja te je zapratila, ko ti je lajkovao sliku ili, možda, poslao poruku na messenger.

Sve je više dokaza da se način na koji se odnosimo prema našim mobilnim telefonima odražava negativno po naše zdravlje. Postoje studije koje pokazuju da previše izloženosti svetlu iz naših uređaja može da utiče na naš mozak. Naime, studija iz 2015. godine pokazala je kako su se ljudi ponašali kada su rešavali osmosmerku, a nisu mogli da se jave na telefon koji zvoni. Te ljude je odjednom obuzela anksioznost i njihovo ponašanje je bilo neprijatno, a sposobnost da reše zagonetku bila je narušena. Sva pažnja usmerena ka telefonu i pomisao da će propustiti taj poziv izazivala je drhtavicu, znojenje, ubrzan rad srca. Takođe, studija sa Korejskog univerziteta bavila se mozgom devetnaest tinejdžera koji su dobili dijagnozu zavisnosti od interneta ili pametnih telefona. Pokazalo se da su oni imali više nivoe GABA, inhibitornog neurotransmitera u mozgu koji usporava moždane signale, od kontrolnih ekvivalenata. To može dovesti do toga da imaju problema sa usredsređivanjem i obraćanjem pažnje.

Verovatno si se zapitao/la zašto nomofobija postoji i šta je to u nama što stvara toliku žudnju da svaki put kada ekran telefona zasvetli moramo automatski da ga uzmemo u ruke i proverimo kakvo nam je to obaveštenje stiglo? Erl Miler, profesor neuronauke, smatra da se to može objasniti funkcionisanjem našeg mozga. Naime, naš mozak se razvio pre više stotina hiljada godina u potpuno drugačijem okruženju, kada  svakog dana nije bilo mnogo informacija za obrađivanje. Čak i kada bi se pojavilo nešto novo, to bi uglavnom bio neki izvor hrane, te je stoga na taj način kod nas razvijena ta potreba da stalno tražimo i obraćamo pažnju na sve što je novo. Međutim, ova osobina je prilično loš recept za današnju svakodnevnu interakciju sa mobilnim telefonima. Zbog toga ne možemo da odolimo da stalno proveravamo kakva to nova obaveštenja imamo na telefonu i ko nam je poslao poruku, koja najverovatnije nije toliko bitna, ali mi ne možemo da suzbijemo tu žudnju da to saznamo odmah, sada. Razlog tome jeste taj što se naš mozak razvio tako da stalno traga za novim informacijama.

Da li postoji način da se ova žudnja suzbije, da se izbegne nomofobija i preusmeri naš mozak na rad u mnogo boljem izdanju? Za sve postoji rešenje, pa tako i za ovo. Prema Mileru, najbolji način da se izbegne ovaj strah jeste da se napravi telefon koji bi prosto pružao manje informacija: bez interneta, mejlova, tekstualnih poruka. Sam taj nedostatak viška informacija postepeno će suzbijati našu žudnju da stalno proveravamo telefon. Naš mozak će prihvatiti to da nema ničeg toliko bitnog da moramo da zavirimo ispod futrole telefona i vidimo šta se dešava. Kada mozak to potpuno prihvati, prestaće da šalje signale ruci da treba da uzme telefon.

Sa druge strane, iako telefoni imaju više štetnih uticaja po nas, ipak imaju i poneku dobru stranu. Iako nam odvlače pažnju, oni nam ipak omogućavaju da se povežemo sa drugim ljudima. Kada ne možemo da se vidimo sa dragim osobama, pa čak i ta vrsta komunikacije preko telefona bolja je nego potpuni prekid komunikacije.

Sve ima svoje i dobre i loše strane, samo je pitanje kako ćeš ti to iskoristiti. Živimo u vremenu stvaranja savremenih tehnologija i samo je pitanje dana kada će mnogima, pogotovu mlađim generacijama, početi da ugrađuju SIM kartice direktno u mozak jer inače neće moći normalno da funkcionišu. Ne dozvoli da se i ti nađeš na operacionom stolu. Budi pametan/na, uključi mozak - isključi mobilni telefon.

Izvor: VICE

Autorka: Nevena Stojanović

 

USF Gaming Fair - edukativni i humanitarni turnir

Studentska organizacija Unija studenata FON-a i ove godine je organizovala treći po redu USF Gaming Fair. Projekat se sastojao iz dva dela: humanitarnog gejming turnira i edukativnog dela – Sajma gejming industrije.

 

Humanitarni gejming turnir održan je 15. i 16. marta u GamePub-u (TC Stadion), dok je edukativni deo projekta – Sajam gejming industrije uspešno realizovan na FON-u 17. marta.

 

USF Gaming Fair je projekat koji za cilj ima da mladima podigne svest o značaju potencijala gejming industrije, kao i da ljubiteljima video igara pruži priliku da se druže i nadmeću u svojim veštinama i ujedno pomognu onima kojima je to najpotrebnije.

 

Prva dva dana (15. i 16. mart) u igraonici GamePub (TC Stadion) više od 310 učesnika je pokazalo svoje veštine u video igrama: CS:GO, CS1.6, LOL, LOL 1 na 1, FIFA19 i MortalCombat. Učesnici su uživali u dobroj atmosferi, a najbolji su dobili vredne nagrade. Sav novac od kotizacija prikupljen je za lečenje devojčice Vjere Rajković koja boluje od teške bolesti, a ove godine je sakupljeno čak 137.013 dinara.

 

Edukativni deo projekta se održao na Fakultetu organizacionih nauka 17. marta gde su svi prijavljeni učesnici mogli da slušaju predavanja i učestvuju u interaktivnim radionicama nekih od najznačajnih svetskih i domaćih kompanija, vodećih u gejming industriji, kao što su: LG,TwogNation, Ubisoft, Mad Head Games, Trust Gaming. Pored pomenutih predavanja, studenti i svi zainteresovani su na Sajmu gejming industrije imali priliku da ostvare kontakt sa poslodavcima iz najbrže rastuće industrije današnjice.

 

Važnost ovog projekta su prepoznali mnogi partneri i prijatelji, koji su omogućili njegovu uspešnu realizaciju. Generalni partner ovogodišnjeg projekta bio je LG. U realizaciji edukativnog dela projekta učestvovalo preko 100 delegata i 65 članova organizacionog tima.

 

Za sve dodatne informacije kao i delić atmosfere sa ovogodišnjeg projekta možete videti na Facebook stranici USF Gaming Fair ili instagram profilu usf_gamingfair.

Svet povezan rečima: Međunarodni dan maternjeg jezika

Jezik

Naša planeta ima više od 6 milijardi stanovnika, a jezici su niti koje vekovima povezuju ljude i civilizacije. Procenjuje se da na svetu postoji između 6 000 i 7 000 različitih jezika. Neke zemlje su lingvistički homogene, poput Islanda, dok se u mnogim zemljama uočava značajna jezička raznolikost. Takve su, na primer, Indonezija, sa preko 700 jezika, ili Papua Nova Gvineja, sa više od 800 jezika (UNESCO, 2003).

Međunarodni dan maternjeg jezika se obeležava 21. februara. To je vreme kada se širom sveta slavi jezička raznolikost i ljubav prema maternjem jeziku. Dan maternjeg jezika se proslavlja u znak sećanja na studente koji su izgubili život u demontracijama u Istočnom Pakistanu, današnjem Bangladešu, 1952. godine, boreći se za status svog maternjeg jezika. Simbol njihove borbe je spomenik Shaheed Minar ili na bengalskom শহীদ মিনার

Shaheed Minar nalazi se u Daki, u Bangladešu, i visok je 14 metara. Četiri rama predstavljaju nastradale studente, dok dupli ram simbolizuje njihove majke i zemlju. UNESCO je 1999. godine prihvatio inicijativu Bangladeša o proslavi Međunarodnog dana maternjeg jezika i od 2000. godine ovaj dan se slavi širom sveta. 

Da su pismenost i očuvanje maternjeg jezika vrlo važne teme o kojima valja govoriti, najbolje pokazuju rezultati istraživanja koje je sproveo UNESCO. Naime, u svetu ima 775 miliona nepismenih, najviše u Africi i Aziji, i čak 2/3 čine žene! Kada se govori o našoj zemlji, procenjuje se da Srbija ima 2, 68% nepismenog stanovništva.

Značaj maternjeg jezika

Pismenost se najpre određuje kao sposobnost čitanja i pisanja. Iako su čitanje i pisanje suštinske komponente pismenosti, pojam pismenosti je mnogo složeniji. Pismenost obuhvata razumevanje različitih aspekata jezika i njegovu upotrebu u komunikaciji u svim sferama života (UNESCO, 2003). Učenje maternjeg jezika pospešuje intelektualni i kognitivni razvoj. U školi većinu instrukcija deca dobijaju na maternjem jeziku i ukoliko su usvojili dovoljno znanja o maternjem jeziku, vrlo je verovatno da će njihovo celokupno postignuće tokom školovanja biti veće. Dokazano je da deca koja nisu usvojila maternji jezik i kulturu imaju manje razvijene socijalne i interpersonalne veštine i teže prihvataju različitosti. Poznavanje maternjeg jezika vrlo je važno za učenje stranih jezika jer znanje maternjeg jezika i razvijene lingvističke kompetencije omogućuju brže i lakše usvajanje stranog jezika. Budući da upravo jezici čine svaku kulturu živom i posebnom, maternji jezik omogućava da bolje razumemo druge kulture i narode.

Srećan Međunarodni dan maternjeg jezika!

Svet je najčvršće povezan kada se povezuje rečima. Čestitke povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika uveliko obilaze svet, a evo kako one zvuče na različitim jezicima: 

Reference:
United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization (UNESCO). (2003). Education in a Multilingual World. Paris, France: UNESCO.

Autorka: Ivana Stanković

Fotografija preuzeta odavde.

Reci mi koliko čitaš i reći ću ti kakav si

Knjige

Jedan od najlakših načina da pametno iskoristiš vreme jeste čitanje knjiga. Još su stari Grci književnost smatrali najlepšom i najuzvišenijom, a njena lepota se očuvala do danas.

Prvo što dobijaš čitanjem knjiga je od neprocenljive vrednosti: znanje. Sve što pročitaš možeš nekada iskoristiti i nikada ne znaš kada će ti koja informacija zatrebati. U životu se dešava da izgubiš posao, zdravlje, novac, jedino što ti niko nikada ne može oduzeti je ono što znaš.

Moderno vreme zahteva da često radiš više stvari istovremeno, na primer, u isto vreme piješ kafu, proveravaš elektronsku poštu, pratiš dešavanja na društvenim mrežama i dr. Kada čitaš, sva tvoja pažnja usmerena je na samo jednu jedinu stvar – razumevanje onoga što si pročitao. Time poboljšavaš koncentraciju. Da bi ovo proverio, možeš pokušati sledeće: dok ispijaš jutarnju kafu ili putuješ gradskim prevozom na fakultet ili na posao, bar 10-15 minuta čitaj neku knjigu. Vrlo brzo ćeš primetiti da se tokom dana mnogo lakše fokusiraš i na druge zadatke koje treba da završiš.

Još jedna prednost čitanja je ta što vežbaš svoju memoriju i razvijaš sposobnost analitičkog mišljenja. Mozak neprestano obrađuje informacije, pamtiš činjenice, likove, detalje, događaje, analiziraš ih i povezuješ u celinu.

Čitanjem bogatiš svoj rečnik. Pravilan govor i bogat vokabular biće ti od velike pomoći u svim sferama života, od poslovnog sastanka do neformalnih razgovora sa prijateljima. Tvoje samopouzdanje će se povećati, bićeš obrazovaniji i umećeš lakše i ekspresivnije da iskažeš ono što želiš.

Nema boljeg načina da se oslobodiš stresa. Bilo da se odlučiš za poeziju, pripovetku ili roman, pomoći će ti da se opustiš i zaviriš u jedan novi svet. Dokazano je da čitanje snižava krvni pritisak, pozitivno utiče na raspoloženje i stvara osećaj smirenosti.

Ne moraš trošiti mnogo novca, jer su danas knjige dostupne svuda: sve što te zanima vrlo lako možeš naći u knjižarama i bibliotekama, ali i na internetu, u elektronskom izdanju.
Ivo Andrić je zapisao: Ostati ravnodušan prema knjizi znači lakomisleno osiromašiti svoj život. Koliko su ove reči istinite, shvatićeš već idući put kada uzmeš knjigu u ruke. Neka ti čitanje postane navika!

Autorka: Ivana Stanković

Fotografija preuzeta odavde.

Fur Free Friday

Fur Free Friday

Još od 1986. godine svakog poslednjeg petka u novembru, u mnogim zemljama širom sveta obeležava se Međunarodni dan borbe protiv trgovine prirodnim krznom. Ovaj događaj je poznat pod nazivom Fur Free Friday. Najveći neprijatelj životinja u ovom trenutku nisu druge životinje predatori, već modna industrija koja na najokrutnije načine dolazi do prirodnog krzna.

Da li znaš koliko životinja umre da bi se jedna žena okitila lepim kaputom? Za jednu bundu potrebno je između 130  i 200 činčila, a nekada čak i 400 veverica. Svakog poslednjeg petka u novembru svetske organizacije za zaštitu životinja podsećaju javnost svojim akcijama da je upotreba prirodnog krzna izgubila svoj prvobitan smisao. Složićeš se, danas prirodno krzno označava samo statusni simbol.

Cilj ovog događaja jeste da se široj javnosti poruči da je nehumano eksplatisati životinje zarad krzna i podsticanje modnih kreatora da koriste veštačko krzno kako bi se životinje spasile sigurne smrti. Dugoročni cilj kampanje jeste donošenje zakonske regulative koja će zabraniti osnivanje farmi za uzgajanje životinja samo radi dobijanja krzna i određivanje konkretnih vremenskih rokova do čijeg isteka bi se postojeće farme morale zatvoriti.

 Šta je ono što ti možeš da učiniš?

1. Da ne kupuješ prirodno krzno. Veštačka mogu izledati identično, a čak su i jeftinija – i elegancija i pun novčanik!

2. Da edukuješ druge o surovosti krznarske industrije.

3. Prijavi ukoliko vidiš da neko zbog krzna muči i ugrožava životinje.

Možemo biti “in” iako ne nosimo pravo krzno. Nijedna životinja ne zaslužuje da pati i izgubi svoj život da bi neko ima lep i moderan autfit!

Autorka: Mirjana Ranđelović

Tek treba da zacrveni - intervju sa Lejlom Kašić

Lejla

Završen je još jedan, 63. po redu, beogradski sajam knjiga. Sajam uvek predstavlja priliku da se  upoznamo sa svim autorima koje volimo, ali i da otkrijemo neke nove koje ćemo tek zavoleti. U moru korica, stranica, romana, stihova, reči i rečenica, odabrala sam da prezentujem baš Lejline. Zato ćemo danas pričati o Lejli Kašić. 

Lejla Kašić je mlada pesnikinja iz Podgorice, koja je pre svega nekoliko nedelja izdala svoju prvu zbirku pesama pod nazivom „Moja crvena“. Rođena je 15. aprila 1996. godine u Prijepolju. Završila je Gimnaziju „Slobodan Škerović“ i nakon toga se upisala na Filološki fakultet u Nikšiću, na Odsek za srpski jezik i južnoslovensku književnost.  Imala je priliku da jedan semestar provede usavršavajući se na Karl-Frances Univerzitetu u Gracu, na Odseku za slavističke studije.

Zašto baš pisanje i zašto baš poezija?

-Još u osnovnoj školi uz nekoliko pohvala od Kaće Pejović, nastavnice maternjeg jezika, za moje pismene radove, dobila sam krila, volju i želju za pisanjem. Na početku sam intenzivno pisala prozne tekstove, ali kasnije, tokom odrastanja, shvatila sam da poeziju pišem kada mi je izraz kroz pisanu reč preko potreban da bih pomogla sebi, a prozu kada ima više primesa fikcije. Kao neko ko voli lepotu života u svim svojim oblicima i neko ko je zaljubljen u iskrenost, odlučila sam da poezija bude moj način komuniciranja sa svetom i sa samom sobom, jer u poeziji, prosto – nema laži.

Da li postoji nešto što želiš da menjaš u svom načinu pisanja, i da li imaš neku viziju o pravcu u kom želiš da ide tvoj spisateljski rad? 

-Trudim se da uvek budem samokritična na zdrav način. Kada nešto ne valja, onda ne valja i to ne plasiram u javnost. Volela bih da počnem da pišem društveno angažovanu poeziju, ali čim je još uvek ne pišem znači da još uvek nije vreme za nju. Nemam neke vizije i planove za budućnost, jer moja poezija nastaje potpuno spontano. Ali jedno znam, ne želim da ikad prestanem da pišem, jer kada ne pišem, osećam se loše, osećam kako mi je telo zagađeno, a um pomračen.

Jedna od stvari koje mi se kod tvojih pesama najviše sviđaju jeste što su spoj tradicionalnog i modernog, moralnog i nemoralnog, racia i čiste emocije. Vidi se da su pisane pod naletom jakih osećanja, ali bistre glave i s uključenim mozgom. Nekako mi se čini da se u ovom modernom dobu dešava da svi žurimo i sve mora biti jako brzo i  izuzetno stimulirajuće, pa tako i umetnost, a kod čitanja tvojih pesama mi se dešava baš to - stimuliše, stimuliše i stimuliše, i onda nas samo u jednom momentu  "zakočiš"  sa nekim kompleksnim izrazima ili arhaizmom gde moramo da stanemo i razmislimo 2 put vrlo dobro šta smo pročitali. 

-Baš si lepo to primetila i objasnila, hvala! Moja već pomenuta nastavnica maternjeg, jedan moj sastav je prokomentarisala rečima:,, Lejla, sviđa mi se što uzimaš neustaljena poređenja. I uvek to radi, biće zanimljivije i tebi da pišeš i drugima da čitaju.'' I posle toliko godina, to mi je uvek na umu, pa se više i ne trudim oko spajanja krajnosti, nekako mi sada prirodno dolazi. Volim da oneobičim pojave, da ih približim i opišem na što jednostavniji, a drugačiji način. Volim naš jezik, njegovo bogatstvo i velelepnost izraza i reči, zbog toga želim da to negujem u svojoj poeziji. Kada upotrebim neki arhaizam, samo osetim kako mi tekst postaje sočniji, mekši, dublji i dobije jednu tradicionalnu notu, iako opisujem modernije situacije. Nekako, danas i živimo na međi tradicije i savremenosti, morala i nemorala, racija i imaginacije i pitanju kako održati balans i kome dati prednost.

Uvek osećam jaku žensku energiju u tvojim pesmama. Da me neko pita šta sve žena danas hoće ili neće ili oseća ili trpi ili može ili ne može -  dala bih mu da pročita tvoje pesme. 

-Volim kada neko na taj način doživi moju ženu. Kao žena, umorna sam od očekivanja i stereotipa o ženama koje da bi, u muškom svetu, bile priznate kao žene treba da budu nežne, krotke, poslušne. Zato stvaram ženu koja nije ništa od navedenog, ili jeste, ali samo ako ona to želi. Stvaram ženu koja može da voli, ljubi, želi, zabroravi, prezre kao muškarac i da ne bude osuđena zbog toga. Pomalo jesam ta žena, a pomalo želim da budem ona.

Da li misliš da umetnost nastaje isključivo iz negativnih emocija, bilo da se radi o teškoj patnji ili o sitnoj sujeti, nezadovoljstvu, negodovanju? 

-Kada bih mogla da biram trenutak u kom inspiracija dolazi, zasigurno bi to bili neki poetični, stereotipni trenuci na obalama, u sutonima, ili dok ućebana pijem svoj čaj. Ali proces pisanja ne izgleda tako. Inspiracija je kao žena iz mojih pesama, dođe i ode kada joj se prohte. Tako da često počnem da osluškujem reči koje se rađaju u mojoj glavi, kao reakcija na razne impulse iz svakodnevice, a onda te reči sačuvam, i tek posle nekog vremena prerastu u pesmu. I zbog toga ne mogu reći da je za pisanje potrebno da budem ili tužna ili srećna. Potrebnije je da budno živim, istinski voleći život, da uživam u pompi emocija... Na taj način skupljam iskustvo, zahvaljujući kom ću kasnije prosuti sebe po papiru.

Kako je biti mladi umetnik, koji se još uvek razvija, u jednoj zemlji bivše Jugoslavije? Da li je stvarno toliko loše kao što nam pričaju da jeste?

-Ne doživljavam sebe kao ko zna kakvu umetnicu, bar ne još uvek, ali kao neko ko voli umetnost, imam obavezu da kažem da ne, nije toliko loše. Bila sam deo organizacije brojnih pesničkih/književnih večeri u mom gradu, i nikada nije manjkalo niti publike, niti umetnika, niti medijske pažnje. Evo i sada, kada sam objavila knjigu, Kulturno - informativni centar ,,Budo Tomović'' je, samo što je knjiga izašla iz štampe, zakazao promociju, svakodnevno dobijam poruke podrške što od poznatih, što od nepoznatih ljudi koji me čitaju na društvenim mrežama. Put afirmacije jeste dug, a koliko je lak odnosno težak, zavisi iskuljučivo od toga koliko mi sami verujemo da zaslužujemo i da možemo. Ja verujem. I nije mi teško.

„Moja crvena“ može biti svašta -  crvena mašna, crvena jabuka, crvena haljina, crvena krv. Šta god čitalac želi i zamisli. Ali ona će uvek ostati moja, a kada pročitaš to moja, uvek pomisliš na Lejlu, jer šta god da zamisliš da epitet „crvena“ opisuje, to je nešto Lejlino. 

Knjigu „Moja crvena“ mogli ste da kupite na ovogodišnjem sajmu knjiga. Ukoliko to niste učinili, za sada je možete poručiti od Lejle lično (lejlaa.kasic13@gmail.com)  i ona će Vam je poslati poštom, dok ne sazna da li će knjiga biti u prodaji u Srbiji i gde.

Intervju uradila Dunja Grubor.

Govorite li strani jezik?

Ajfelov toranj Francuska

Engleski, španski, francuski, kineski, švedski... – koliko jezika znaš, toliko vrediš. Učenje stranih jezika nekada se smatralo privilegijom, te su ih neretko samo najbogatiji pripadnici društva mogli učiti. Danas je učenje stranih jezika dostupno svima i uvek je pravo vreme da Zdravo!, Hello! ili ¡Hola! postane i Merhaba!, Hallo! ili Bonjour! Bilo da učite iz hobija, zbog posla, u školi, na fakultetu, ima mnogo razloga da naučite strani jezik:

  • Lakše dolazite do posla

Poznavanje stranih jezika znatno povećava šanse za dobijanje posla. Ukoliko govorite bar jedan strani jezik, poslodavcu ukazujete na to da ste se tokom školovanja potrudili da, osim diplome, steknete dodatna znanja i veštine koje će vam biti korisne na poslu.

  • Razvijate pamćenje

Istraživanje sprovedeno na Univerzitetu u Granadi pokazalo je da su bilingvalna deca znatno brže mogla da identifikuju probleme i imala su razvijeniju radnu memoriju u odnosu na monolingvalne vršnjake.  

  • Upoznajete nove ljude i kulture
    Učenje stranih jezika često podseća na zanimljivo putovanje na kome uvek srećete nove ljude i postajete bogatiji za jednu novu kulturu. Zamislite samo koliko je lepo učiti turski na Bosforu uz ukusne baklave i miris turske kafe, usavršavati francuski u Parizu i posetiti čuveni Ajfelov toranj ili provesti nekoliko meseci u Londonu, uz šoljicu čaja na kursevima engleskog jezika i kulture.
  • Lakše donosite odluke

U svakom jeziku oslikani su određeni pogledi na svet, što delimično utiče na naše rasuđivanje. Kada učimo strane jezike, usvajamo i nove načine razmišljanja, razmišljamo „na više jezika“ i efikasnije donosimo odluke.

  • Bolje poznajete maternji jezik

Kada se upustite u avanturu učenja stranog jezika, uporedo sa tim stičete nova znanja o svom jeziku i kulturi. Što bolje poznajete maternji jezik, biće vam lakše da naučite strane jezike.

  • Postajete kreativniji

Učenje stranog jezika podrazumeva usvajanje gramatičkih pravila i vokabulara. Kada govorimo na stranom jeziku i ne možemo da se setimo određene reči, tragamo za drugim odgovarajućim rečima, čime razvijamo divergentno mišljenje i jednostavnije pronalazimo rešenja za postavljene zadatke.

  • Poboljšavate pažnju

Studije su pokazale da se bilingvalni ljudi lakše koncentrišu na određeni zadatak i lakše uočavaju i odbacuju nepotrebne informacije.

  • Povećavate samopouzdanje

Svako novo znanje donosi i veće samopouzdanje. Kada naučite jedan strani jezik, vrlo brzo ćete poželeti da naučite i drugi, treći, četvrti... Od Evrope preko Amerike i Australije do Azije i Afrike – ceo svet postaje vaš dom, stičete prijatelje na različitim kontinentima i postajete pravi građanin sveta!

 

 

Pitali smo studente i srednjoškolce koliko stranih jezika govore i koje jezike žele da nauče:

Tamara, 23

Govorim engleski, a trenutno učim španski jezik. Oduševljena sam Španijom, njenom kulturom, običajima i ljudima. Španski jezik je lep, lak i melodičan. Želela bih da naučim nemački jer ga smatram teškim jezikom i samim tim mi predstavlja veliki izazov da ga savladam.

Nikola, 26

Govorim nemački, engleski, bugarski i makedonski jezik. Planiram da naučim španski. Nemački mi je bilo lako da naučim, obožavam nemačku istoriju, nemačku kuhinju, muziku i fudbal. Želim da odem u jednu od letnjih škola nemačkog jezika, kao i da upišem postdiplomske studije u Nemačkoj.

Vladimir, 23

Ruski jezik mi je maternji, znam francuski i nemački. Sada učim srpski. Srpski je sličan ruskom i jako je lepo kada ga naučiš. Voleo bih da naučim kineski.

Jovana, 17

Govorim nemački i učim italijanski. Planiram da upišem studije u Italiji, a poznavanje italijanskog je prvi korak ka tome.

Jelena, 18

Engleski je prvi strani jezik sa kojim sam se, kao i većina ljudi, susrela još u školi. Sada učim francuski, privlači me francuska književnost, muzika i arhitektura. U budućnosti ću sigurno naučiti japanski.

Koliko stranih jezika vi govorite?

Izvori:
Bamford, K. W., & Mizokawa, D. T., (1991). Additive-Bilingual (Immersion) Education: Cognitive and Language Development. Language Learning, 41 (3), 413-429.
Bialystok, E., & Craik, F., (2010). Cognitive and Linguistic Processing in the Bilingual Mind. Current Directions in Psychological Science, 19 (1), 19-23.
Morales, J., Calvo, A., & Bialystok, E., (2013). Working Memory Development in Monolingual and Bilingual Children. Journal of Experimental Child Psychology, 114 (2), 187-202.
Merritt, A. (2013, 19. jun). Why Learn a Foreign Language? Benefits of Bilingualism. The Telegraph. Dostupno na https://www.telegraph.co.uk

Autorka: Ivana Stanković

Fotografija je preuzeta odavde.

Istorija Ouija table za prizivanje duhova

OUIJA

Davne 1890. godine Elijah Bonds doprineo je svetu izumom koji će promeniti živote mnogih. Reč je o Ouija tabli koja je osmišljena kao zanimljiva igra koja bi trebalo prekratiti vreme. Ipak, ova igračka koja proriče sudbinu vremenom je stekla veoma neobičnu reputaciju.

Bounds je bio advokat i pronalazač. Tablu koju je izumeo proizvodili su njegovi prijatelji u njihovoj kompaniji. Govorna tabla delovala je kao veoma neobična sprava koja je služila za rekreaciju i zabavu. Međutim, mnogi su je u narednim godinama odbacili zbog spiritualista koji su je prisvojili kao svoj alat. Osim toga, tabla je često proricala veoma neprijatne i loše događaje. Tako su ljudi počeli da se pribojavaju te sprave.

Tek 1901. proizvodnja je ponovo obnovljena. Od tada je ploča zvanično dobila naziv Oujia.  Pokretač celog projekta bio je Viliam Fuld.  Uključio je članove svoje porodice u ovaj unosni biznis . Proizvodili su više desetina različitih vrsta igračaka, ali jedna od njih se izdvojila. Viliam je tokom 1902. osmislio zaštitni znak Ouija table nakon čega drugi njihovi proizvodi ostaju u senci. Posao se razvijao i kompanija je širila svoj uticaj. Međutim, Vilijam je iz određenih razloga isključio brata iz posla.Ovaj poslovni čovek nije dopustio da se to negativno odrazi na poslovanje.

Postrojenje za proizvodnju 1918. premešteno je u veću fabriku. Usledilo je otvaranje tri prodavnice koje su se nalazile na veoma prometnim mestima u gradu. Godinu dana kasnije jedini vlasnik firme postao je Viliam. Postoje priče da se i sam veoma često savetovao sa Oujiem oko budućih poslovnih planova i da je u tome ležao ključ njegovog uspeha. Dvadesetih godina dvadesetog veka tabla koja proriče sudbinu dobila je nezapamćenu popularnost.

Viliam je 1927. godine tragično nastradao. Njegovi naslednici teško su podneli taj gubitak, ali su preuzeli firmu i obećali da je nikada neće prodati. Trideset devet godina su se držali tog obećanja. Međutim, 1966. godine napustili su posao i prodali fabriku kompaniji „Parker braders“. Novi vlasnik nastojao je da održi reputaciju fabrike i uspešno je poslovao.

Velika promena dogodila se 1991. kada  postroenje za proizvodnju Ouija dolazi u ruke „Hasbroa“. Pored tradicionalnog modela uvedeno je nekoliko novih koji su brzo prihvaćeni. Pošto devojčice uglavnom vole ružičastu, sada im je Ouija tabla bila dostupna i u toj boji. Poslednja serija tabli veoma je moderna. Njena površina je izbrazdana tako da podseća na drvo, a na tabli se nalaze i led svetla koja doprinose vizualu table.

Mnogi Ouija tablu opisuju kao najzanimljiviji i najmisteriozniji proizvod devetnaestog veka. Oglas u katalogu „Sirs“ glasio je: „Čudesna, zanimljiva i mistična igra. Izuzetno zabavna i idealna za proslave. Odgovara na pitanja koja se odnose na prošlost, sadašnjost i budućnost.“  Oni koji su je proizvodili stekli su milione. Danas je ova igra dostupna i njena cena iznosi nešto više od 20 eura. Retke su igre koje su bile tako zapažene i od samog nastanka izazivale polemiku kao što je to slučaj sa Ouija tablom.

Autorka: Jelena Čolović

Izvor: Ouija: Mystifying History of the Dreaded Talking Board Game 

Fotografija je preuzeta odavde.

Noć veštica - Dan mrtvih u Meksiku

Meksiko

Da li se spremaš za praznik koji dolazi? Hoćeš li i ove godine biti deo tradicije koja se obeležava od davnina? Očekuješ da Noć veštica u obliku izdubljene svetleće bundeve zakuca na tvoja vrata, ali znaš li na koji se način ovaj praznik obeležava u svetu? Možda si se nekada i zapitao/la, ali sada je vreme da saznaš kako se ovaj dan obeležava u drugim državama.

 

Kao što je kod nas Noć veštica, u Meksiku se ovaj praznik naziva Dan mrtvih (El Día de los Muertos). Ova tradicija slavljenja Dana mrtvih u Meksiku se neguje više od 2000 godina i jedan je od najvećih nacionalnih praznika. Verovatno se pitaš otkud takav naziv? Naime, život Meksikanaca je velikim delom obogaćen slikama o smrti. Meksički pesnik, Oktavio Paz, odlično je opisao njihovu svest o smrti i, uopšte, razumevanje smrti, rekavši: ,,Meksikanac poznaje smrt, šali se na njen račun, miluje je, spava s njom i slavi s njom. On o smrti misli kao o omiljenoj igrački i najtrajnijoj ljubavi. Smrt barem nije skrivena, on je gleda u lice, s nestrpljenjem, prezirom ili ironijom”. Stoga, ova tradicija je veoma važan deo života svakog Meksikanca.

 

Ovaj praznik Meksikanci proslavljaju tri dana, od 31. oktobra do 2. novembra. Tih dana se porodice okupljaju oko grobova svojih bližnjih, kako bi se prisećali svojih dragih osoba i kako bi im odali počast. S obzirom da se ovaj praznik slavi tri dana, Meksikanci su se organizovali i odredili šta se kog dana radi. Oni se 1. novembra prisećaju preminule dece, spominjane kao ,,angelitos’’ (mali anđeli), odlaze na njihove grobove koje ukrašavaju igračkama i balonima. Veruje se da tog dana oni ostaju ceo da sa svojom porodicom. Zatim, 2. novembra slavi se tzv. Dan svih duša. Tada se oni prisećaju odraslih koji su preminuli. Pored balona i igračaka kojima ukrašavaju grobove preminule dece, tokom slavlja neki Meksikanci posipaju i latice cveća od groblja do kuće, jer se veruje da oni pomažu preminulima da lakše dođu do domova svojih porodica. Tokom ovog praznika, Meksikanci dele obroke na oltarima, i to omiljenu hranu pokojnika, kako bi primamili duše preminulih. Takođe, tu se nalaze i neki njihovi predmeti koje su voleli dok su bili živi. Deljenje obroka zapravo predstavlja verovanje da tom prilikom živi i preminuli te obroke dele i time se izražava dobrodošlica preminulima. Oni veruju da duše uzimaju deo hrane, a da ostatak deli porodica.

 

Neki meksikanci pišu kratke pesme u kojima opisuju zanimljive navike ili zabavne anegdote. Te pesme su poznate pod nazivom ,,Lobanje''. Ovaj čin pokazuje da taj praznik nije neka tužna prigoda, već, naprotiv, predstavlja ,,slavljenje života'' preminulih. Lobanja predstavlja simbol ovog praznika koji ukazuje na cikličnost života. Takođe, daruju se i pokloni u obliku lobanja od čokolade ili šećera.

Veza između živih i preminulih je veoma važna u Meksiku. To pokazuje činjenica da je nekada postojao običaj da se preminuli članovi porodice zakopavaju blizu kuće. Međutim, kasnije, nakon dolaska Španaca i katolicizma, pokojnici su se zakopavali na grobljima.

 

Uoči praznika, u Meksiku se održava i parada u kojoj su učesnici obučeni u kostime kostura ili imaju nacrtane lobanje na licu. U nekim zajednicama je običaj da se cela noć provede na groblju uz zabavu, hranu i piće.

Iz svega ovoga se vidi da je glavni simbol koji je zastupljen u Meksiku, zapravo, simbol smrti. Upravo ovaj njihov način obeležavanja praznika ukazuje na to da je smrt nešto što je neizbežno i da, bez obzira na to ko je kakav bio u životu, na kraju smo, u stvari, svi jednaki.

 

Dan mrtvih je veoma specifičan praznik koji predstvalja važan segment meksičke kulture. To dokazuje i činjenica da ga je 2008. godine zaštitio UNESCO, kao deo svetske nematerijalne baštine.

Stoga, ako si možda razmišljao/la da nekada posetiš Meksiko, možda je ovo pravo vreme za to. Kulture nam jesu različite, ali zar nije upravo u tome draž, da spoznamo nešto novo i drugačije? Možda ćeš baš ti uskoro osetiti čari meksičke kulture i uvideti da svaka država ima svoju Noć veštica ili Dan mrtvih.

Autorka: Nevena Stojanović

Fotografija je preuzeta odavde.

Najduži raspust priveden kraju

Student

Oktobar je mesec brucoša. Tih dana gradovi vrve od mladih studenata koji su otpočeli novu epizodu svog života. Početku fakultetskog obrazovanja predstojao je tromesečni odmor koji je poznat kao najduži raspust ikada. Upis na većini fakulteta je početkom jula, a nakon toga studenti prvih godina imaju slobodno vreme do 1. oktobra.

Neuobičajen je osećaj kada u septembru vidiš osnovce i srednjoškolce kako idu na časove, a ti nemaš nikakve obaveze - uživaš u produženom letu. Mnogo je aktivnosti moguće uraditi tokom ta tri meseca. Neki su septembar iskoristili za posetu letovališta po veoma pristupačnim cenama iz tog razloga što sezona jenjava u tom periodu. Neki su radili jer su želeli da se osiguraju i zarade za novi početak. Tu su i oni koji su spavali do podne, gledali serije, leškarili, izlazili.

Iako zvuči primamljivo da  ceo jul, avgust i septembar kreiraš po svojoj volji, tu nagradu treba zaslužiliti. Maturanti se ranije raspuste od drugih, ali najstresniji period nastupa baš tada. Osim što moraju da brane maturski rad, zauzeti su pripremom maturske večeri i euforijom koja uz to ide. Devojke biraju odevnu kombinaciju za tu priliku, a datum prijemnog im je sve bliži.

Neki učenici počnu sa pripremama za prijemni mesecima ranije, dok pojedini tome posvete nekoliko nedelja. Sve zavisi od prijemnog ispita i broja studenata koji su zainteresovani za određeni smer. U svakom slučaju, retki su oni koji mogu potpuno staloženo tome da pristupe. Iz mog ugla to je bio najveći životni ispit do tad, jer je predstavljao prekretnicu. Od njegovog ishoda zavisila je moja budućnost.

Često sam se šalila sa prijateljima koristeći se replikom iz jedne domaće serije: "Opusti se u vezi sa tim prijemnim. Od toga ti zavise samo posao, život, karijera, deca... " Napetost je velika sve do momenta izlaska rang-liste posle koje znaš na čemu si. Kad sve saberem i oduzmem i setim se cele moje generacije i naših briga mislim da smo ovaj raspust zaista zaslužili.

Stigla je jesen, tu je oktobar, a tu su i brucoši u novoj sredini licem u lice sa novim izazovima. Po rečima mnogih studiranje je najlepši period koji ni sa čim ne može da se uporedi. Na nama je sada da to iskusimo, tako da dragi brucoši srećan nam početak predivne avanture.

Autorka: Jelena Čolović

Fotografija preuzeta odavde.

Nekoliko susreta sa Stevanom Daničićem

Stevan Daničić

Koliko često imaš priliku da čuješ za mladu osobu koja je svojim talentom, ali pre svega velikim radom i trudom, uspela da ostvari ono na čemu mnogi rade celoga života? Stevan je pravi dokaz da je nebo granica, a da život zaista piše romane. Njegove odsečne misli pune emocija i čvrsti životni stavovi su nešto što se retko sreće kod jednog dvadeset trogodišnjeg momka. Već sada, on iza sebe ima nekoliko knjiga – „(Po)bednik“ (2016), „Međusobno zarobljeni“ (2017) i „Nekoliko susreta“ (2018), knjiga koja je tek skoro ugledala svetlost dana. Pre nego što za to bude prilike na Sajmu knjiga, hajde da sada malo bolje upoznamo Stevana.

 

1. Predstavi nam se u nekoliko reči - ko je Stevan Daničić?

Stevan Daničić: To je tip koji pokušava da promeni Stevana Daničića.

 

2. Kada si shvatio da je pisanje tvoj poziv i zbog čega?

Stevan Daničić: Možda pisanje i nije moj poziv, neki se svakako ne bi složili da jeste, ali volim da sam odaberem šta želim... Tako da sam, nakon mnogih skretanja, odabrao pisanje – zato što mi takav oblik izražavanja najviše odgovara za sve što želim da iznesem iz sebe.

Baš je lepo kada stvaraš nešto svoje. Terapeutski.

 

3. Gde vidiš sebe za 5 godina?

Stevan Daničić: Definitivno u Milanu, u Italiji. Možda sa ženom i decom? Ja sam taj tip. Ali svakako vidim sebe kako dolazim u stan posle Interove utakmice, nahranim svog psa, pa sednem da pišem.

 

4. Koliko je tebi, kao mladom piscu, bilo teško da objaviš prvu knjigu i da li imaš neki savet za mlade ljude koji bi želeli da krenu tvojim stopama?

Stevan Daničić: Nije bilo teško, ali jeste bilo potrebno mnogo više strpljenja nego što ja uobičajeno umem da pružim. Bilo je lako, jer nisam radio kako treba, nisam znao da se posao pisca nikako ne završava kad napiše knjigu. I ja tek krećem svojim stopama...

Recimo da imam savete.

U vezi sa pisanjem: ne trudi se da zadiviš druge pisce, te p**** se ni sami sebi ne dopadaju.

U vezi sa objavljivanjem: sve ti je dostupno na internetu – iskoristi to. Prouči svaki korak celog procesa, posveti se. Istražuj gradivo kao psihopata i spremi se da gubiš sve dok ne dobiješ ono što za tebe predstavlja dobitak. U svemu tome taman vidiš da li stvarno želiš da celog sebe uložiš u to.

 

5. U ranijim intervjuima pomenuo si svoj stil - ''umetnost detoksikacije''. Kako bi objasnio svoj lični pečat i koliko je zapravo teško sagraditi ga?

Stevan Daničić: To je bila ideja za izbacivanje otrovnih osećanja iz sebe, kad sam počeo da pišem. Nakon što sam završio i treći roman „U samom sebi“ (koji neće biti objavljen), osetio sam da sam završio sa tim i krenuo dalje.

Hteo sam da izrazim ono što osećam, a ne da izbegavam i zatrpavam sebe nasilno-pozitivnim razmišljanjem, kao što predlaže odeljak popularne moderne psihologije.

Bilo mi je nelogično. Ako si žedan, a jedina čaša koju imaš je prljava, valjda ćeš prvo da je dobro opereš pre nego što je napuniš. Možda sam ponekad hipohondar, možda je zato.

 

6. Sa druge strane, koji su to pisci i koja dela su ostavila svoj lični pečat na tebe?

Stevan Daničić: Trudim se da napredujem u odnosu na sopstvene prethodne verzije, pa to važi i za knjige. Unapređujem se, proučavam ono što mi se sviđa i ne sviđa u svom radu i vodim se prema tome. Za druge nisam zainteresovan, iako bi stvarno trebalo, ali nemam kad od sebe.

Nadam se da ću uskoro imati.

 

7. S obzirom da su tvoje priče veoma lične, da li su neki od likova bili upućeni u radnju knjige tokom pisanja, ili je to bilo iznenađenje za sve? Kakve su bile reakcije tih ljudi?

Stevan Daničić: Jesu, svi su upućeni, što je svakako primljeno kao iznenađenje. Pogotovo od strane glavnog ženskog lika...

Za reakcije bi najbolje bilo da sačekamo čitanje, pošto neće svi biti presrećni (smeh).

 

8. Na instagramu si pre neki dan objavio fotografiju mandarina. Da li to znači da je ipak Tamara ta koja je ''odnela pobedu''?

Stevan Daničić: Ne mogu da otkrijem... Možda čak ni ja ne znam?

Zaj***vam se, ali jedino mogu da kažem da slika nije u vezi sa tim – samo sam bio oduševljen što sam ih se napokon dokopao, prvi put u godini.

 

9. Da li je knjiga uopšte uticala na tvoj život onako kako su događaji iz tvog života oblikovali ono što si ti napisao?

Stevan Daničić: Uticala je na mene terapeutski. Mnoge stvari rekao sam sebi kroz „Nekoliko susreta“ i zaokružio ono što sam hteo da zaokružim. Jedva čekam da se odmorim od nje pa ponovo pročitam, iz ruke.

Događaji jesu bukvalno oblikovali knjigu. Kraj romana se dogodio spontano. Sviđa mi se što ništa nije bilo na silu, jer sam često osoba koja sve mora da kontroliše, a to nije zdravo.

 

10. Osim pisanja, u čemu uživaš u slobodno vreme?

Stevan Daničić: Pratim svaki Interov korak, šetam psa i kuvam. Mega sporo kuvam, tačnije, jer se izgubim u mislima. Prija mi priroda, obožavam muziku, ništa ekscentrično. Ja sam mnogo običan iako mislim da nisam (smeh).

 

11. Kako bismo intervju završili u profesionalnom maniru, interesuje nas kako doživljavaš činjenicu da ćeš biti deo ovogodišnjeg Sajma knjiga?

Stevan Daničić: Bio sam ja deo i prethodnog, ali nisam prodao ni jednu knjigu niti je iko znao za njih.

To je bila moja greška. Sada imam novog izdavača – Izdavačka kuća Miroslav iz Beograda – sa mnom stoje divni ljudi, promenio sam pristup svemu i ovaj put će izgleda biti drugačije.

 

Svojim odvažnim pristupom Stevan sebi hrabro utire put i razgrće mnoštvo istih između kojih se sasvim sigurno istakao. U narednom periodu, redakcija portala Mingl želi mu mnogo uspeha i novih radnih pobeda!

Mržnja rađa mržnju – La Haine: film sa jakom socijalnom porukom

La Haine 1

Trebalo mi je da broj gledanja ovog filma poraste na tri da bih konačno mogla u potpunosti da ga razumem.
,,Mržnja'' je film iz 1995. godine, rađen u crno-beloj tehnici (fun fact: naknadno je postao takav). Sat i po vremena pratite jedan dan trojice momaka iz siromašnijih delova Pariza (blokova), dan nakon građanskih nemira sa policijom. Njihov drug, Abdul je u komi zbog prebijanja od strane policajca. Glavni likovi filma su jevrejin iz radničke porodice Vins, ogorčeni arapin Said i inteligentni crni bokser Hubert.

Zanimljiva je činjenica da se trojica glavnih glumaca zove isto na filmu i u realnosti.

Prateći dešavanja koja dožive u toku 24 sata, dobijamo jasnu sliku o omladini koja oseća prezir prema policiji, nezadovoljstvo prema državi i sistemu, ali povremeno i jedni prema drugima. Film obiluje scenama koje naizgled mogu delovati neobično (priča o Grunvalskom u wc-u) na prvi pogled, kada se o njima podrobnije razmisli, savršeno se uklapaju u ideju filma.

Tokom nemira, jedan policajac je izgubio pištolj, koji nije pronađen. Zapravo, on je kod Vinsa, koji će ubiti puba ukoliko Abdul umre.

Nešto što je ostavilo baš jak utisak na mene su scene kada Hubert i Said budu privedeni, i momenat gde stariji policajci objašnjavaju svom mlađem kolegi kako se postupa sa navodnim prestupnicima.

,,Mržnja rađa mržnju, tako su nas učili u školi'', govori Hubert Vinsu koji ozbiljno namerava da se obračuna sa policijom.

,,Ja nisam išao u školu, ja sam sa ulice''

-Vins

La Haine je kultni film upravo zbog poruke koju šalje. Da mržnja rađa mržnju.

Jesam spomenula priču?

O društvu koje, dok pada, sebe uverava: ,,Za sada je dobro... Za sada je dobro...''

Autorka: Danijela Nikolić

Promocija romana Borislava Zorića Tajna izgubljene riznice

Tajna izgubljene riznice

 

Mingl ekipa je 21. septembra prisustvovala prvoj od mnogih predstojećih promocija knjige Borislava Zorića, održanoj u biblioteci "Milutin Bojić" u Beogradu.
Borislav je započeo pisanje svog prvog trilera davne 2009. godine tokom studija na Ekonomskom fakultetu. Kako govori, ovaj roman je tekao neočekivanim tokom. Naime, prvobitno je bio namenjen za ''svoju dušu'', međutim kako je vreme teklo priču je iz dana u dan proširivao, a likove nadograđivao. Odlučio je da svoje delo ukoriči ove godine uz pomoć udruženja Nova scena koja pomaže talentovanim mladim piscima da kroče u svet književnosti i da postanu afirmisani.
Kako Nova scena navodi, ovaj triler, iako je prvenac ovog mladog autora, može da stoji rame uz rame sa stranim trilerima, a pride nosi i mnoge intrigantne elemente iz naše stvarnosti i istorije.
Priču knjige Tajna izgubljene riznice vode 4 studenta koji pokušavaju da nađu davno ''izgubljeno'' blago. Dva studenta ekonomije, mlada studentkinja arheologije i jedan taksista, bivši student teologije. Bačeni u kovitlac naizgled zaboravljene istorije, doba II Svetskog rata, tajnih organizacija, policije i raznih nedaća na koje nailaze ovi mladi ljudi ne prestaju potragu za nacionalnim blagom.
Kako Borislav navodi, likove je gradio delom po sebi i svojim osobinama, a delom i po ljudima koje svakodnevno sreće na svom poslu u prodavnici. Zagonetke i brojalice na koje ćete naići u knjizi pisac je sam smišljao nadajući se da će čitaoci pokušati sami da reše.
Maštovit, nadasve kreativan i vešt autor ovog trilera, Borislav Zorić je uspeo da nam približi tri vremenski potpuno udaljene priče, nekolicinu različitih života i istoriju našeg naroda u jednom romanu. Knjigu možete naći na prvoj sledećoj promociji u rodnoj mu Kikindi 28. septembra, kao i na dugo iščekivanom ovogodišnjem 63. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu.
Autorka: Teodora Janković

Mladi koji menjaju Srbiju

Ove godine u okviru finala donatorskog programa Erste Banke - Superste.net, 11 društveno odgovornih projekata organizacija iz Pančeva, Niša, Sombora, Novog Sada i Beograda dobilo je finansijsku i mentorsku podršku u iznosu od ukupno 5.100.000 dinara za unapređenje zajednica u kojima žive. Ukupno 39 timova dobilo je mentorsku podršku iz oblasti marketinga, komunikacija, ljudskih resursa, dizajna, projektnog menadžmenta kulture i preduzetništva.

Među pobednicima je i projekat Muzej plesa iz Beograda, projekat edukacije dece i mladih o savremenom plesu. Nova sezona radioAparata je internet radio čija je ideja da programski i fizički, funkcioniše kao aktivan član zajednice, tako što program radija nastaje u saradnji sa velikim brojem organizacija, neformalnih grupa i pojedinaca koje imaju inicijativu i žele da učestvuju u stvaranju visoko kvalitetnog, novog medijskog sadržaja koji nije dostupan u klasičnim medijima. 

Među pobedničkim projektima je i Youth Connect, portal iz Niša koji uređuju isključivo tinejdžeri, za tinejdžere. Ideja im je da otvore dve redakcije u Vranju i Leskovcu, odakle će se pisati u rubrikama za njihove gradove na Youth Vibes portalu. Na taj način se tinejdžeri motivišu da se zauzmu za svoje stavove, javno iskazuju svoja mišljenja i pričaju o problemima u svom gradu i u svom tinejdžerskom dobu.

Kol’ko košta kič? je projekat glumačke trupe Teatar pod stečajem iz prestonice, koja je odlučila da uradi predstavu i iskoristi rijaliti formu kao kič koji će finansirati kulturu. Među nagrađenim projektima našli su se i Svi smo isto različiti, inicijativa budućih psihologa usmerena na grupni rad sa adolescentima, u okviru koje će se kroz radionice učiti o važnim temama ispoljavanja emocija i mentalnog zdravlja, o čemu ne dobijaju odgovore u okviru formalnog obrazovanja.

Ideja projekta Road Trippin' je da kratkim videima i fotografijama sa putovanja po Srbiji, pre svega manje poznatim prirodnim lepotama približi mladima bogatstva koja postoje u našoj zemlji.

Kurbla – pozitivni mladi ljudi je emisija koja afirmiše glas mladih i njihove ideje, u kojima leži potencijal za društvene promene. Svrha projekta je kreiranje zajednice umreženih članova koji se međusobno pomažu kroz kurblanje tj. snalaženje i pokreću gledaoce da pozitivno razmišljaju i delaju. Koncept emisije dizajniran je na duhovit način kako bi omladini, njihovim jezikom, približio teme o kojima serija govori, dok je cilj projekta Biciklom do osmeha da se mladi osnaže u manufakturnim veštinama i ispolje svoju kreativnost kroz restauraciju starih, neupotrebljivih bicikala, koji bi potom bili prodati na aukciji u Somboru.

U Centru za ribarstvo i primenjenu hidrobiologiju na Poljoprivrednom fakultetu sprovodimo edukativnu nastavu u oblasti biologije, ekologije i zaštite životne sredine za decu predškolskog i školskog uzrasta. Odlučili smo da edukaciju proširimo i van tog okvira i pokrenuli ovaj projekat. Ideja je zapravo nastala kad sam na poziv vaspitačica moje dece održala u vrtiću predavanje povodom Dana planete, na koje su klinci sjajno odreagovali. Podrška u okviru ’Superste’ nam mnogo znači, a finansijska sredstva ćemo iskoristiti da organizujemo 300 besplatnih edukativnih radionica širom Srbije, kaže Ana Svilar, inicijatorka projekta Avantura zelembaća.

Kao prvi plus-size brend u Srbiji i haljina za ‘spektakularno oble’ devojke, ‘Kataliza’ iz Beograda, je prva ideja koja se bavi gojaznim devojkama u našoj zemlji. Podstakao me je podatak da samo dva odsto žena na svetu voli svoje telo, a da prosečna žena tokom svog života provede 17 godina na dijeti, kaže Katarina Ivakić, autor projekta Kataliza, jednog od 10 ovogodišnjih pobednika programa Superste, proglašenih na ceremoniji u Erste Banci u Beogradu.

Volela bih da kroz niz akcija i debata pokažem da su sve žene lepe, da otkriju svoju ženstvenu stranu, da prihvate sebe i da počnu bolje da žive. Haljine su samo način da se ohrabre, u nedostatku lepih stvari koje im industrija plasira. Tako je nastao i naziv obog projekta, “Kataliza”, što je hemijska reakcija, koja se dodaje reakcionom sistemu da bi ubrzala proces. Proces koji mi ovde ubrzavamo je ljubav prema sebi, dodaje Katarina.

Specijalnu nagradu publike osvojio je Prozor u prošlost za vizuelno približavanje nekadašnjeg izgleda Lazarevog grada u Kruševcu, čija realizacija se ogleda u postavljanju panoa, na odabranim lokacijama, ispod kojih će stajati opisi o tim delovima tvrđave.

Finalistima je sreću poželeo i čestitao im na uspehu i Slavko Carić, predsednik Izvršnog odbora Erste Banke: Vi ste najbolje od onog što je Srbija u ovom segmentu imala da ponudi. Mladi ste, izdržljivi, uporni, kreativni i siguran sada je pred vama i nama jedna lepa i zajednička budućnost. Želim vam puno uspeha.

Žiri koji je odabrao pobednike, u sastavu Mia David Zarić, arhitekta, scenograf i kustos, Dušan Čavić, aktivista i kreator čuvene emisije Ciklotron, Maja Lalić, tvorac kulturne organizacije Mikser, Zoran Stanojević, novinar, urednik i voditelj na RTS-u, Vladimir Todorović, direktor Direkcije komunikacija Erste Banke, je pri odabiru ocenjivao uticaj projekata na društvo, izvodljivost, inovativnost i super iskustvo i potencijal grupa.

Program Superste Erste Banka realizuje u saradnji sa Trag Fondacijom. Više o pobednicima saznajte na platformi Superste.net.

Dolazi nam Starbucks?

Šuškalo se i govorkalo, ali sada i glasno možemo to da kažemo – Starbucks dolazi u Srbiju. Za sve ljubitelje njihove kafe ovo će biti događaj godine, s obzirom da bi u narednih šest meseci trebalo da otvore svoj lokal u Beogradu.

Kompanija AmRest Holdings SE, koja je najveći operater restorana kada se govori o centralnoj Evropi, je zaslužan za rad kafeterije Starbucks u Poljskoj, Nemačkoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Rumuniji, Bugarskoj, a uskoro i u Srbiji. Za sve koji to nisu znali, Starbucks je osnovan 1971. godine u Vašingtonu, a sada posluje u 75 zemalja sa preko 23 000 lokala.

Mnogi su ovu vest primili veoma radosno, dok ima mnogo onih koji ovo vide kao besmisleni potez.

Sa jedne strane tu je kvalitetna i ukusna kafa, dok sa druge imamo visoke cene koje prodaju ime poznatog brenda.
U koju grupu ti spadaš?

Fotografija je preuzeta sa ovog sajta.

Autorka: Ana Ivanov

Antropološke priče: rejv

Šta je to rejv i kako ga prepoznati?

Rejv je žurka na kojoj se pušta neka elektro muzika, ljudi nose kačkete i one svetleće narukvice, piju iz čudnih bočica i obično ima i droge...

Termin rejv je prvobitno počeo da se upotrebljava u Britaniji kasnih pedesetih referišući na divlje boemske žurke tog vremena. Vratio se osamdesetih godina u vidu ilegalnih londonskih kućnih žurki. Danas, rejv najjednostavnije možemo definisati kao celonoćnu žurku na kojoj se prvenstveno pušta elektronska muzika. Ipak, zbog svog buntovnog epiteta iz vremena njegovog velikog povratka osamdesetih, rejv je dobio negativnu konotaciju posmatran kao jedan vid ilegalnih kućnih žurki. Rejv možemo posmatrati kao celonoćnu žurku sa elektronskom muzikom, ali je rejv neretko usko povezivan sa ljudima otvorenog stava prema psihoaktivnim supstancama. Iako postoji još od šezdesetih, rejv kao fenomen tek od skoro postaje polje (malobrojnih) antropoloških istraživanja.

Na temu rejva, pričali smo pre svega sa jednim od studenata antropologije.

Pitali smo pre svega, šta tu može biti zanimljivo jednom antropologu? U zavisnosti od vrste muzike koja se to veče, ili na festivalima - tih dana pušta, i od preferencija samog istrazivača može nam biti zanimljivo sve - od samih priprema za rejv i odlaska na isti, preko dinamike ljudi na rejvu, njihovog odevanja i razloga za dolaženje, do upliva mantri dalekog istoka u same trens trake, samospoznaje kroz muziku i ne tako retka povezanost ove muzike i spiritualnosti. Iako nekada deo andergraunda, i predmet mnogih tabua, (opet, u zavisnosti od žanra muzike), rejvovi su danas dosta prihvaćeniji, naravno, mnogi klubovi i festivali (pogotovo oni okrenuti tehnu) i dalje teže da ostanu poprilično zatvoreni za spoljašnju sredinu, ostanu u okvirima potpunog andergraunda, a samim tim izazivaju i veliku pažnju javnosti, ali se javljaju i mnoge neistine u vezi njih. Postoje žurke i festivali čija je lokacija uvek drugačija, i saznaje se 72 sata pred žurku tako što, ukoliko je dubinskom analizom vaših društvenih mreža utvrđeno da ste podobni da prisustvujete, dobijete samo GPS koordinate koje uglavnom vode duboko u šumu.

Prva asocijacija na rejv su mi elektronska muzika na nekom festivalu, svetla reflektora i verovatno 70% naduvanih/nadrogiranih ljudi...

Nekome koga zanima antropologija biće jasno kolika je širina ovog polja za istraživanje, a ukoliko te zanima antropologija rejva - sezona festivala i žurki na otvorenom upravo počinje, te su savršene prilike za terenski rad tu! Ipak, ne moraš nužno biti antropolog, dovoljno je da te ova tema zanima i da imaš oštro oko. Ako rejv (ili bilo koji društveni fenomen) želiš da sagledaš sa antropološkog stanovišta moraš biti spreman da ga pomno ispratiš i što bolje osetiš - drugim rečima učestvuješ. Naravno, to ne podrazumeva da moraš učestvovati u svim aktivnostima koje čak možda i nisu produkt same kulture rejva već ljudi koji imaju predstavu rejva za sebe i upravo zbog toga doprinose činjenici da rejv bude na lošem glasu. Baš zato, ne postoji realna empirijska osnova kako bismo rejv danas definisali kao deo mejnstrima, ali ni kao neku vrstu supkulture, koja podrazumeva određene poglede na svet.

Takođe, treba imati na umu da rejv nije samo predmet istraživanja antropologije, u nekim gore navedenim aspektima. Rejvom se kao društvenim fenomenom bave i druge društveno-humanističke nauke samo iz drugačije perspektive, koristeći drugačiji metod. Primera radi, sociologe će verovatno zanimati neki kvantitavni rezultati u vezi sa posećenošću, uzrastom, koherentnosti mase itd.

Rejv kao partijanje uz neki elektro, laserska svetla i valjda...čitava supkultura koja se iz toga razvila.

Da sumiramo, rejv jeste fenomen za sebe koji u sebe inkorporira mnošto najrazličitijih elemenata. Obzirom na to da okuplja mnoštvo ljudi, rejv možemo iznova i iznova tumačiti na različite načine, u zavisnosti od toga šta nam je kod rejva najzanimljivije i najzgodnije za analizu, u zavisnosti od pristupa. Ono što je bitno je da rejv namenjen svima koji vole zabavu, ples, opuštanje i elektronsku muziku. Uz to, jedino što je must jeste dobar provod!

Fotografija je preuzeta odavde.

Autorka: Jana Staniševski

SUPERSTE - Glasaj i podrži mlade

Erste Banka je pokrenula novi ciklus Superste programa u okviru kojeg će više stotina mladih ljudi biti u prilici da unapredi svoje znanje i veštine, a najuspešniji dobiti donacije za realizovanje planova u ukupnom iznosu od 5.100.000 dinara.

Prvi deo programa je – Centrifuga, namenjena formalnim i neformalnim grupama koje žele da razviju društveno odgovorne projekte u oblasti kulture, umetnosti i obrazovanja. Deset najboljih timskih inicijativa biće nagrađene sa po 500.000 dinara za realizaciju projekata, dok će jedan projekat dobiti nagradu publike u vrednosti od 100.000 dinara. Program Centrifuga namenjen je formalnim i neformalnim grupama mladih kreativaca starosti od 16 do 35 godina koji žele da doprinesu razvoju društva u celini kao i svojih lokalnih zajednica. Prijavljivanje se odvija na interaktivnoj platformi Superste.net, na kojoj su i detaljne informacije.

Superste.net je platforma koja okuplja mlade, kreativne, hrabre i odlučne ljude kojima je potrebna podrška, znanje, resursi i saveti kako da svoje aktivističke ideje pretvore u realnost. 

uperste.net inicijativa obuhvata različite društveno odgovorne aktivnosti Erste Banke i njenih partnera. To je, pre svega, izvor informacija, znanja i materijalnih resursa, prilika za promociju izuzetnih pojedinaca i grupa koje razvijaju društveno korisne projekte. Ako ste mladi, vredni i imate ideju za koju verujete da bi pomogla da se razvije vaša struka ili vaša zajednica, pratite Superste.net, pronađite konkurs ili neku drugu priliku i postanite deo naših programa.

Zato vas pozivamo da glasate za jedan od 40 projekata koji su ušli u polufinale i pružite svoju podršku mladima do 11. juna!

Prošlogodišnji pobednički projekti Centrifuge, koji se realizuju u sedam gradova Srbije su: Ptice na dlanuPedaliranjeVirtuelni vodič kroz Novi PazarHacker SpaceKlasika u poseti(Re)Animacija spomenikaRadionice za majstoriceDramimo zajednoOperation: Youth ActivationVideoPark, dok je nagrada publike pripala projektu Čuvari prirode.

Detaljnije informacije o projektima nalaze se na portalu Superste.net.