Sprava na dva točka za mene je oduvek bila beg od stvarnosti, beg u beskraj, u neki moj, ljudima nepoznat i nesvakidašnji svet. Tamo sam odlazila često.
Rezultati koje držim u ruci su krajnje poražavajući. Shvatite da njegovo stanje nije nimalo bezazleno. Nema ni govora o njegovom odlasku kući. Ali nije tako.
Jedna Novosađanka je izrazila želju da pomogne nekom od maturanata koji žele da upišu fakultet, a nemaju dovoljno novca za troškove studentskog života.
Na maloj sceni Dečjeg kulturnog centra Beograd prikazuje se predstava "Deca na internetu". Pročitaj zašto bi trebao da je pogledaš i povedeš nekoga sa sobom.
Moja mačka je zevnula sa dosadom u očima, prevrnula se nekoliko puta po krevetu, oštrim noktima dodatno uništila moj frotir, pa se lenjo zavalila nazad da nastavi dremku.
Pomislite samo na količinu stvari koje počinju i završavaju se poljupcima: kao jutra, susreti, ljubavna poznanstva, petak uveče; nedelja ujutro, rodbinski skupovi, rastanci.
Razmišljaš da upišeš osnovne studije u Americi, a nije ti poznata procedura prijavljivanja niti su ti poznati uslovi za dobijanje stipendije? Evo pomoći!
Smelo je možda sa moje strane što ću govoriti baš o ovoj temi. Usuđujem se reći: bezobrazno. Ali govoriću sada podstaknuta nadom da ću iskazati i vaše misli.
Gde je onaj uređaj koji je bio mnogo važna stvar, ujedno statusni simbol – i to u mnogo većoj meri nego što je to danas bilo koji pametni telefon ili tablet?
Vratio sam se. Pre manje od 24 sata bio sam u potpuno drugom svetu, daleko, ali sada sedim ovde gde me pozdravlja zemunski horizont. Ovo nije moj balkon.